Uzimajući u obzir odredbe članka 15. ZJN 2016, kao i najnovije Izmjene i dopune Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, br. 48/26), ističe se da je obveza svakog naručitelja, neovisno o njegovoj veličini, unutarnjoj organizaciji ili osnivaču, da propiše postupanje u jednostavnoj nabavi vlastitim općim aktom.

Budući da se na nabave ispod vrijednosnih pragova iz članka 12. Zakona ne primjenjuju odredbe ZJN 2016, već interna pravila naručitelja, zakonodavac je jasno predvidio da upravo naručitelj mora urediti način planiranja, provedbe, dokumentiranja i nadzora jednostavne nabave, vodeći računa o temeljnim načelima javne nabave, transparentnosti i učinkovitosti trošenja javnih sredstava.

Obzirom na to da je naručitelj pravna osoba i kao takav samostalan naručitelj u smislu Zakona, njegova obveza donošenja općeg akta o jednostavnoj nabavi ne može se smatrati ispunjenom pozivanjem na akte osnivača ili drugih povezanih institucija.

Slijedom navedenog, naručitelj je obvezan donijeti vlastiti opći akt o jednostavnoj nabavi te ga uskladiti s važećim zakonskim odredbama, uključujući i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, br. 48/26), kako bi se osigurala pravna sigurnost, transparentnost i pravilnost postupanja u svim fazama jednostavne nabave.

Temeljem čl. 15 ZJN 2016 naručitelj ima ovlast internim općim aktom urediti način provođenja jednostavne nabave, pod uvjetom da se pritom poštuju temeljna načela javne nabave, osobito načelo transparentnosti, tržišnog natjecanja i učinkovitog upravljanja javnim sredstvima. Zakon ne propisuje obvezu određivanja točno određenih unutarnjih pragova, niti zabranjuje da naručitelj propiše različite modalitete postupanja ovisno o vrijednosti nabave.

Polazeći od važećeg normativnog okvira, potrebno je ukazati da članak 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi (NN 46/26), kojim se uređuju pravila i obveze u vezi s jednostavnom nabavom, izričito potvrđuje ovlast naručitelja da internim općim aktom propiše način provođenja jednostavne nabave.

Sukladno stavku 1. navedenog članka, jednostavna nabava obuhvaća nabave do vrijednosti pragova iz članka 12. stavka 1. ZJN 2016, čime se određuje gornja vrijednosna granica unutar koje naručitelj može autonomno urediti postupanje svojim općim aktom.

Članak 15. ZJN 2016 nadalje propisuje da naručitelj općim aktom mora urediti najmanje sljedeća pravila:

poštivanje načela javne nabave iz članka 4. ZJN 2016 te sprječavanje, prepoznavanje i uklanjanje sukoba interesa u skladu s člancima 75.–83. Zakona, osiguranje pravne zaštite gospodarskim subjektima putem prigovora čelniku tijela odnosno odgovornoj osobi naručitelja, i to za nabave procijenjene vrijednosti veće od 15.000,00 eura i mogućnost primjene elektroničkih sredstava komunikacije za nabave procijenjene vrijednosti jednake ili manje od 15.000,00 eura.

Nadalje, naručitelj je obvezan opći akt o jednostavnoj nabavi, kao i njegove izmjene i dopune, objaviti na svojim internetskim stranicama te ga učiniti dostupnim u EOJN RH.

Članak 15. ZJN 2016 propisuje obvezu da se postupak jednostavne nabave procijenjene vrijednosti veće od 15.000,00 eura provodi putem modula jednostavne nabave u EOJN RH, dok je za nabavu robe i usluga veću od 25.000,00 eura, odnosno radova veću od 45.000,00 eura, naručitelj obvezan provesti postupak jednostavne nabave putem javne objave u modulu jednostavne nabave. Navedena zakonska odredba jasno upućuje na to da je zakonodavac naručitelju ostavio diskreciju u određivanju unutarnjih pravila, uz uvjet da se pritom poštuju temeljna načela javne nabave, a osobito načelo transparentnosti, načelo tržišnog natjecanja te načelo učinkovitog upravljanja javnim sredstvima.

Stoga, naručitelj može svojim Pravilnikom odrediti da se nabave do iznosa od 10.000,00 eura provode izravnim ugovaranjem, primjerice putem narudžbenice, dok se za nabave iznad tog iznosa provodi postupak pozivanja gospodarskih subjekata na dostavu ponuda. Takvo uređenje smatra se dopuštenim, budući da Zakon naručitelju prepušta autonomiju u definiranju postupanja u jednostavnoj nabavi, pod uvjetom da su pravila unaprijed propisana, da ne ograničavaju tržišno natjecanje više nego što je nužno te da omogućuju provjerljiv i transparentan revizijski trag.

Člankom 11. Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13, 85/15 i 69/22; dalje: ZPPI) propisano je da su tijela javne vlasti dužna provoditi savjetovanje s javnošću pri donošenju zakona, drugih propisa i općih akata kojima se utječe na interese građana i pravnih osoba.

Iz ustaljene prakse Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, među ostalim i presude poslovni broj Usoz-90/22-8 od 26. rujna 2022., proizlazi da je za ocjenu obveze provedbe savjetovanja odlučna pravna priroda akta, odnosno uređuje li se njime pitanja od interesa za građane i pravne osobe ili se radi o aktu internog karaktera kojim se uređuje unutarnje postupanje tijela javne vlasti.

Navedeno proizlazi i iz Smjernica Povjerenika za informiranje za provedbu članka 11. ZPPI, prema kojima se savjetovanje sa zainteresiranom javnošću provodi za opće akte koji proizvode učinke prema građanima i pravnim osobama, dok se za akte internog karaktera kojima se uređuje unutarnje postupanje tijela javne vlasti ne propisuje obveza provedbe savjetovanja.

Prema presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-272/2023-6 od 29. travnja 2024. (t.21.) Pravilnik o jednostavnoj nabavi odnosi se na različite gospodarske subjekte koji mogu sudjelovati u postupcima jednostavne nabave te ima obilježja eksternog općenormativnog akta, odnosno apstraktni i generalni pravni učinak.

Međutim, napominjemo kako ovo Ministarstvo nije nadležno za tumačenje i provedbu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 76. ZJN 2016 propisano je da sukob interesa između naručitelja i gospodarskog subjekta obuhvaća situacije kada predstavnici naručitelja ili pružatelja usluga službe nabave koji djeluje u ime naručitelja, koji su uključeni u provedbu postupka javne nabave ili mogu utjecati na ishod tog postupka, imaju, izravno ili neizravno, financijski, gospodarski ili bilo koji drugi osobni interes koji bi se mogao smatrati štetnim za njihovu nepristranost i neovisnost u okviru postupka, a osobito:

1. ako predstavnik naručitelja istodobno obavlja upravljačke poslove u gospodarskom subjektu, ili

2. ako je predstavnik naručitelja vlasnik poslovnog udjela, dionica odnosno drugih prava na temelju kojih sudjeluje u upravljanju odnosno u kapitalu toga gospodarskog subjekta s više od 0,5 %.

Predstavnikom naručitelja u smislu istoga članka smatra se:

1. čelnik

2. član upravnog, upravljačkog i nadzornog tijela naručitelja

3. član stručnog povjerenstva za javnu nabavu

4. druga osoba koja je uključena u provedbu ili koja može utjecati na odlučivanje naručitelja u postupku javne nabave, i

5. osobe iz točaka 1., 2. i 3. ovoga stavka kod pružatelja usluga nabave koji djeluju u ime naručitelja.

Člankom 77. ZJN 2016 propisano je da se odredba članka 76. stavka 1. istoga Zakona primjenjuje na odgovarajući način na srodnike po krvi u pravoj liniji ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, srodnike po tazbini do drugog stupnja, bračnog ili izvanbračnog druga, bez obzira na to je li brak prestao, te posvojitelje i posvojenike (u daljnjem tekstu: povezane osobe) predstavnika naručitelja iz članka 76. stavka 2. točke 1. istoga Zakona.

U kontekstu povezanih osoba iz članka 77. ZJN 2016, smatramo da bi u sukobu interesa bili:

1. supružnici i partneri bez obzira na to je li brak ili veza u međuvremenu prestala: bračni drug, (suprug / supruga), izvanbračni drug, životni partner / neformalni životni partner,

2. krvni srodnici – prava linija bez ograničenja: roditelji (majka, otac), djeca (sinovi, kćeri), bake i djedovi, unuci i unuke, prabake, pradjedovi, praunuci, praunuke,

3. krvni srodnici – pokrajnja (bočna) linija do 4. stupnja: braća i sestre (uključujući polubraću i polusestre), tete, ujaci, stričevi (braća i sestre roditelja), nećaci i nećakinje (djeca braće i sestara; sinovac, sestrična), bratići i sestrične (djeca teta, ujaka i stričeva)

4. srodnici po tazbini (u sukobu interesa su samo do 2. stupnja) - rodbina supružnika: punac / tast i punica (roditelji supruge), svekar i svekrva (roditelji supruga), zet (kćerin muž) i snaha / nevjesta (sinova žena), očuh / maćeha te pastorak / pastorka (djeca supružnika iz bivšeg braka), braća i sestre supružnika (šurjak, svastika, djever, zaova) te bake, djedovi i unuci supružnika.

5. posvojenje - zakonski su izjednačeni s 1. stupnjem prave linije: posvojitelji i posvojenici.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, broj 48/26) stupio je na snagu 16. svibnja 2026., a njegove se odredbe, uključujući i nove odredbe kojima se proširuje krug predstavnika naručitelja te uređuje postupanje u slučaju sukoba interesa, primjenjuju na postupke javne nabave započete nakon njegova stupanja na snagu.

Slijedom navedenoga, nove odredbe o sukobu interesa za članove stručnog povjerenstva primjenjuju se na postupke javne nabave započete od 16. svibnja 2026., dok se na postupke započete prije navedenog datuma primjenjuju odredbe ZJN 2016 koje su bile na snazi u trenutku započinjanja postupka.

Nadalje, okolnost da se postupak financira iz EU fondova ne dovodi do primjene novih odredbi ZJN 2016 na postupke započete prije 16. svibnja 2026.

Članak 224. ZJN 2016 uređuje mogućnost i uvjete uvođenja novih podugovaratelja tijekom izvršenja ugovora o javnoj nabavi, odnosno uređuje postupanje ugovornih strana u fazi izvršenja ugovora.

Slijedom navedenoga, predmetna odredba se primjenjuje na sve već sklopljene ugovore koji su u fazi izvršenja, odnosno na situacije uvođenja novih podugovaratelja  koje nastupaju nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“,  broj 48/26).

Naime, u konkretnom slučaju ne radi se o retroaktivnoj primjeni propisa na već provedeni postupak javne nabave ili već izvršene radnje, već o primjeni važećih zakonskih odredbi na buduće postupanje ugovornih strana u fazi izvršenja ugovora, odnosno na trenutak uvođenja novog podugovaratelja nakon stupanja na snagu predmetnih izmjena Zakona.

Stoga, ukoliko se novi podugovaratelj uvodi nakon 16. svibnja 2026., potrebno je primijeniti ograničenje iz članka 224. ZJN 2016 prema kojem vrijednost dijela ugovora koji se daje novom podugovaratelju ne smije prijeći 50% vrijednosti ugovora o javnoj nabavi bez poreza na dodanu vrijednost sa svim izmjenama u trenutku njegova uvođenja.

Članak 224. ZJN 2016 uređuje mogućnost uvođenja novog podugovaratelja tijekom izvršenja ugovora o javnoj nabavi, pri čemu je izvođač obvezan naručitelju dostaviti zahtjev za odobrenje novog podugovaratelja zajedno s podacima i dokumentima propisanim člankom 222. ZJN 2016.

Zahtjev za uvođenje novog podugaratelja sukladno članku 224. ZJN 2016, kao i zahtjev za dopunu istog temeljem članka 293. ZJN 2016 upućuje se naručitelju putem Elektroničkog oglasnika javne nabave Republike Hrvatske (dalje u tekstu; EOJN RH).

Zaključno, ZJN 2016 propisuje da se sva komunikacija između naručitelja i ponuditelja odvija isključivo putem EOJN RH.

Na već sklopljene ugovore prije stupanja na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, broj 48/26), a koji su na dan stupanja na snagu istoga još uvijek u fazi izvršenja, primjenjuju se odredbe o objavi ugovora sukladno člancima 315., 318., 319. i 320. ZJN 2016.

Odredbom prijelaznih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi propisano je da se postupci javne nabave započeti prije stupanja na snagu toga Zakona dovršavaju prema odredbama Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, br. 120/16 i 114/22), osim ako pojedinim prijelaznim odredbama nije drukčije propisano.

Budući da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi sadržava posebnu prijelaznu odredbu kojom bi se iz primjene izuzeli ugovori koji su na dan stupanja na snagu Zakona već bili u izvršenju, mišljenja smo da se obveze objave propisane člancima 315., 318., 319. i 320. ZJN 2016 primjenjuju i na ugovore koji su sklopljeni prije 16. svibnja 2026.

Iz citirane odredbe proizlazi da se nepostojanje osnova za isključenje iz članka 251. ZJN 2016 dokazuje izjavom s ovjerenim potpisom, pri čemu iz sadržaja izjave mora biti razvidno da se potvrda o nepostojanju osnova za isključenje odnosi kako na gospodarski subjekt tako i na sve osobe iz članka 251. ZJN 2016 za koje Zakon zahtijeva provjeru postojanja osnova za isključenje.

Navedena zakonska odredba ne propisuje obvezu da gospodarski subjekt i svaka pojedina osoba iz članka 251. ZJN 2016 daju zasebne izjave niti propisuje određeni obrazac ili broj izjava koje je potrebno dostaviti. Bitno je da iz dostavljene izjave nedvojbeno proizlazi da se njome potvrđuje nepostojanje osnova za isključenje za sve osobe za koje je Zakonom propisano dostavljanje predmetne izjave.

Slijedom navedenoga, mišljenja smo da gospodarski subjekt može dostaviti jednu skupnu izjavu s ovjerenim potpisom, pod uvjetom da iz njezina sadržaja jasno proizlazi da se njome potvrđuje nepostojanje osnova za isključenje iz članka 251. stavaka 1. i 2. ZJN 2016 za gospodarski subjekt i sve relevantne osobe iz članka 251. ZJN 2016 obuhvaćene tom izjavom.

Budući da odredba članka 20. stavka 9. Pravilnika izrijekom upućuje na dokument iz članka 265. stavka 1. točke 1. ZJN 2016, a ista odredba Pravilnika nije stavljena izvan snage niti je izmijenjena, mišljenja smo da se do usklađivanja Pravilnika i nadalje primjenjuje pravilo prema kojem se dokument iz članka 265. stavka 1. točke 1. ZJN 2016 smatra ažuriranim ako nije stariji od šest mjeseci od dana početka postupka javne nabave. Izmjena vrste dokaza propisana člankom 265. stavkom 1. točkom 1. ZJN 2016 ne utječe na primjenu članka 20. stavka 9. Pravilnika, koji i dalje uređuje pitanje ažuriranosti dokumenta iz navedene zakonske odredbe.

Ponuditelj može jednom izjavom obuhvati sva tri stavka članka 251. ZJN 2016 u svrhu dokazivanja nepostojanja uvjeta za isključenje istog iz postupka javne nabave. 

Pri tome napominjemo da sadržaj izjave mora biti formuliran na način koji omogućuje nedvojbenu potvrdu nepostojanja svake od navedenih osnova za isključenje te da naručitelj u konkretnom postupku ocjenjuje predstavlja li dostavljena izjava dostatan dokaz u smislu članka 265. ZJN 2016.

Člankom 265. stavkom 1. točkom 1. ZJN 2016 propisano je da naručitelj kao dostatan dokaz da ne postoje osnove za isključenje iz članka 251. stavaka 1. i 2. ZJN 2016 prihvaća izjavu s ovjerenim potpisom kod nadležne sudske ili upravne vlasti, javnog bilježnika ili strukovnog odnosno trgovinskog tijela, kojom gospodarski subjekt te osobe iz članka 251. ZJN 2016 potvrđuju da u odnosu na njih nisu ispunjene navedene osnove za isključenje.

Slijedom navedene zakonske izmjene, izvadak iz kaznene evidencije više nije propisan kao dokaz kojim se dokazuje nepostojanje osnova za isključenje iz članka 251. stavaka 1. i 2. ZJN 2016, već je za tu svrhu Zakonom propisana ovjerena izjava.

S druge strane, odredbe ZJN 2016 kojima je uređena mogućnost besplatnog pristupa bazama podataka i registrima te pribavljanja podataka elektroničkim sredstvima nisu izmijenjene. Također, funkcionalnosti EOJN RH vezane uz dohvat podataka iz službenih registara predstavljaju pitanje tehničke provedbe i razvoja informacijskog sustava te nisu predmet uređenja članka 265. ZJN 2016.

Zaključno, dohvat podataka iz registara putem EOJN RH može imati pomoćnu ili informativnu funkciju, ali ne predstavlja samostalan dokaz u smislu navedene zakonske odredbe, odnosno dohvat podataka iz kaznene evidencije putem EOJN RH ne može zamijeniti dokaz koji je za dokazivanje nepostojanja osnova za isključenje iz članka 251. stavaka 1. i 2. ZJN 2016 izrijekom propisan Zakonom.

Člankom 15. ZJN 2016 propisano je da je naručitelj obvezan općim aktom urediti pravila, uvjete i postupke jednostavne nabave te, između ostaloga, osigurati pravnu zaštitu gospodarskim subjektima putem prigovora čelniku tijela odnosno odgovornoj osobi naručitelja za nabave čija je procijenjena vrijednost veća od 15.000,00 eura.

Pri uređivanju pravne zaštite u postupcima jednostavne nabave naručitelj raspolaže određenom autonomijom, ali je dužan poštovati temeljna načela javne nabave iz članka 4. ZJN 2016, osobito načela jednakog tretmana, nediskriminacije, transparentnosti i razmjernosti, kao i svrhu zakonske odredbe kojom je propisana obveza osiguranja pravne zaštite gospodarskim subjektima.

Stoga, ovo tijelo cijeni da pravo na podnošenje prigovora ne moraju imati svi gospodarski subjekti, te da naručitelj može općim aktom predvidjeti da prigovor mogu podnijeti samo gospodarski subjekti koji su sudjelovali u postupku jednostavne nabave odnosno imaju pravni interes u vezi s predmetnim postupkom, pod uvjetom da su takva pravila unaprijed jasno propisana i primjenjuju se na jednak i nediskriminirajući način.

Sukladno članku 15. stavcima 2. i 3. ZJN 2016, naručitelj je dužan svojim općim aktom urediti pravila, uvjete i postupke jednostavne nabave, uključujući način podnošenja prigovora, rokove za njegovo izjavljivanje i odlučivanje te druga pitanja od značaja za ostvarivanje pravne zaštite gospodarskih subjekata.

ZJN 2016 ne propisuje obvezu da naručitelj u općem aktu izričito predvidi mogućnost pokretanja upravnog spora protiv odluke donesene povodom prigovora. Međutim, takvu mogućnost naručitelj može urediti svojim općim aktom. Neovisno o tome, mogućnost podnošenja prigovora protiv postupanja javnopravnog tijela te ostvarivanja daljnje pravne zaštite proizlazi iz odredbi članka 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09. i 110/21.; dalje u tekstu: ZUP), kada su za to ispunjene zakonom propisane pretpostavke.

Naime, pravo na podnošenje prigovora iz članka 156. ZUP-a i daljnja pravna zaštita slijedom istog prigovora, veže se uz postupanje javnopravnih tijela i pružatelja javnopravnih usluga u smislu odredbi toga Zakona. Stoga se obveza osiguravanja pravne zaštite putem prigovora čelniku tijela primjenjuje na one naručitelje koji imaju status javnopravnog tijela  i pružatelja javnih usluga sukladno odredbama ZUP-a.

S druge strane, kada je riječ o naručiteljima koji nemaju status javnopravnog tijela u smislu ZUP-a, način podnošenja i rješavanja prigovora i daljnji put pravne zaštite uređuje se internim aktima i propisima koji uređuju njihovo ustrojstvo i poslovanje. U takvim slučajevima prigovor se podnosi odgovornoj osobi ili drugom nadležnom tijelu ili osobi određenoj internim aktima naručitelja, sukladno pravilima koja uređuju postupanje po prigovorima.

Člankom 15. ZJN 2016 propisano je da je naručitelj općim aktom obvezan urediti pravila o osiguranju pravne zaštite gospodarskim subjektima putem prigovora čelniku tijela odnosno odgovornoj osobi naručitelja za nabave čija je procijenjena vrijednost veća od 15.000,00 eura.

Iz navedene odredbe proizlazi da je zakonodavac odlučivanje o prigovoru izrijekom vezao uz čelnika tijela odnosno odgovornu osobu naručitelja. Svrha takvog uređenja jest osigurati da o prigovoru odlučuje osoba koja se nalazi na najvišoj razini odgovornosti unutar organizacije naručitelja.

Međutim, mišljenja smo da navedena zakonska odredba ne zabranjuje da čelnik tijela odnosno odgovorna osoba naručitelja općim aktom, punomoći ili pojedinačnom ovlasti prenese ovlast donošenja odluke o prigovoru na drugu osobu naručitelja, te da takvo postupanje ne bi bilo protivno odredbi članka 15. ZJN 2016, imajući u vidu organizaciju, ustrojstvo i potrebe poslovanja naručitelja, ukoliko je nužno da se takva ovlast na transparentan način prenese na druge osobe naručitelja, uz adekvatno obrazloženje, osim ako se radi o naručitelju koji se ima smatrati javnopravnim tijelom ili pružateljem javnih usluga i podnošenju prigovora sukladno odredbama ZUP-a budući je u tom slučaju ovlaštenje za odlučivanje o prigovoru izrijekom određeno tim Zakonom.

U odnosu na pitanje vezano uz primjenu članka 273. stavka 3. ZJN 2016 i sadržaj automatski generiranih odredbi u EOJN RH koje se odnose na oslanjanje na sposobnost drugih subjekata, ističemo da je člankom 273. stavkom 3. ZJN 2016 propisano da gospodarski subjekt koji se oslanja na sposobnost drugog subjekta u ponudi izjavljuje na koji će način i u kojem dijelu predmeta ugovora o javnoj nabavi taj subjekt sudjelovati u izvršenju ugovora.

Nadalje, sukladno članku  274. ZJN 2016 gospodarski subjekt, odnosno ponuditelj, koji se oslanja na sposobnost drugih subjekata, mora dokazati naručitelju da će imati na raspolaganju potrebne resurse za izvršenje ugovora, primjerice prihvaćanjem obveze drugih subjekata da će te resurse saviti na raspolaganje ponuditelju.

U odnosu na pitanje može li naručitelj zahtijevati zasebnu izjavu o stavljanju resursa na raspolaganje, mišljenja smo da naručitelj može dokumentacijom o nabavi propisivati dodatne zahtjeve ako nisu protivni ili onima koje za predmetno pitanje propisuje ZJN 2016. Stoga, navedeno ne sprječava naručitelja da, radi jasnog utvrđivanja načina oslanjanja ponuditelja na sposobnost drugog subjekta, u dokumentaciji o nabavi zahtijeva da ponuditelj u ponudi navede ili na drugi odgovarajući način (izjavom, ugovorom) iskaže podatke propisane člankom 273. stavkom 3. ZJN 2016, odnosno time dokaže na koji će način i u kojem dijelu predmeta ugovora o javnoj nabavi gospodarski subjekt na čiju se sposobnost oslanja sudjelovati u izvršenju ugovora.

ZID ZJN 2016 propisuje u članku 27. da se u članku 224. stavku 1 točki 2. broj „30“ zamjenjuje brojem „50“, a iza riječi: „vrijednost“ dodaju se riječi: „sa svim izmjenama u trenutku uvođenje podugovaratelja“, odnosno članak 224. stavak 1. točka 2. ZJN 2016 sada propisuje da ugovaratelj može tijekom izvršenja ugovora o javnoj nabavi od javnog naručitelja zahtijevati uvođenje jednog ili više novih podugovaratelja čiji ukupni udio ne smije prijeći 50% vrijednosti ugovora o javnoj nabavi bez poreza na dodanu vrijednost sa svim izmjenama u trenutku uvođenja podugovaratelja, neovisno o tome je li prethodno dao dio ugovora o javnoj nabavi u podugovor ili nije.

Sukladno članku 89. ZID ZJN 2016, odredbe toga Zakona stupile su na snagu 16. svibnja 2026. godine, osim iznimaka koje stupaju na snagu 1. rujna 2026., a sukladno članku 87. ZID ZJN 2016 postupci javne nabave i žalbeni postupci pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave i postupci jednostavne nabave pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama ZJN 2016.

Vezano uz pitanje napominjemo da se odredbe članka 27. ZID ZJN 2016 primjenjuju na izvršenje ugovora o javnoj nabavi koji su sklopljeni prije stupanja na snagu istog.

Uvidom u mišljenje Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske od 3. travnja 2024. godine, razvidno je da se lokalne akcijske grupe u ribarstvu (dalje LAGUR-i) ne smatraju tijelima javne vlasti u smislu članka 5. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, br. 25/13, 85/15 i 69/22; dalje u tekstu ZPPI). Stoga, na LAGUR‑e se ne primjenjuju obveze iz članka 11. istoga Zakona, koje se odnose na provedbu savjetovanja s javnošću putem platforme e‑Savjetovanja.

Istodobno, razmotreno je i mišljenje Uprave za trgovinu i politiku javne nabave od 9. ožujka 2023. godine, u kojem se cijeni da LAGUR može imati status naručitelja u smislu članka 6. ZJN 2016. Iz dostavljenog Statuta proizlazi da su ispunjeni uvjeti iz članka 6. stavka 4. točaka 1. i 2. Zakona, budući da je riječ o subjektu osnovanom radi zadovoljavanja potreba od općeg interesa koje nemaju industrijski ili trgovački karakter. Nadalje, ispunjen je i uvjet iz točke 3. istoga stavka, jer se udruga financira više od 50% iz sredstava javnih naručitelja.

 Sukladno navedenom,  LAGUR, iako nije tijelo javne vlasti prema Zakonu o pravu na pristup informacijama (NN 25/13, 85/15 i 69/22; dalje: ZPPI), može biti naručitelj u smislu propisa o javnoj nabavi, s pripadajućim obvezama provedbe postupaka nabave, uključujući jednostavne nabave.

Status naručitelja prema ZJN 2016 ne stvara obvezu provođenja savjetovanja s javnošću prema ZPPI. Obveza objave akata na e‑Savjetovanju odnosi se isključivo na tijela javne vlasti. Slijedom navedenog, LAGUR nije dužan objavljivati pravilnike na e‑Savjetovanju, ali je obvezan postupati u skladu s pravilima javne nabave koja proizlaze iz njegova statusa naručitelja.

Sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj 48/26), koji je stupio na snagu 16. svibnja 2026., člankom 224. stavkom 1. točkom 2. propisano je da ugovaratelj može tijekom izvršenja ugovora o javnoj nabavi od javnog naručitelja zahtijevati uvođenje jednog ili više novih podugovaratelja čiji ukupni udio ne smije prijeći 50% vrijednosti ugovora o javnoj nabavi bez poreza na dodanu vrijednost sa svim izmjenama u trenutku uvođenja podugovaratelja, neovisno o tome je li prethodno dao dio ugovora o javnoj nabavi u podugovor ili nije.

Člankom 87. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi propisano je da će se postupci javne nabave i žalbeni postupci pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave i postupci jednostavne nabave pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit prema odredbama Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj:  120/16 i 114/22).

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi ne propisuje određena izuzeća ili uvjete po pitanju već sklopljenih ugovora koji su u izvršenju. Stoga, ovo Ministarstvo cijeni da se članak 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi može primijeniti na ugovore o javnoj nabavi sklopljene do stupanja na snagu istog, odnosno prilikom uvođenja jednog ili više novih podugovaratelja ukupni udio ne smije prijeći 50% vrijednosti ugovora o javnoj nabavi bez poreza na dodanu vrijednost sa svim izmjenama u trenutku uvođenja podugovaratelja.